Koliko ste puta poželeli da konačno nađete svoj mir, da prestanete da jurcate za novcem,poslovima, ljudima? Da se skrasite, da imate miran san, da nađete neko mirno okruženje za
život, da se pomirite sa drugima, svetom i sobom? A šta je to što ste danas učinili za mir u svetu, u svom okruženju, i pre svega u sebi – jer tu svaki mir počinje i završava?
Šta znači naći mir? Narodna mudrost kaže: “Mirno srce Boga moli, a nemirno suze roni”.
Naše srce, centar je emocija, a one su pod direknim uticajem i kontrolom uma. Naći mir,znači osloboditi se nemira srca i uma. Mir je odsustvo nemira. A šta je nemir? Proizvod uma.
Odakle nemir uma i kako ga smiriti?

Talasi na površini

Na površini um tako funkcioniše, poput talasa na površini okeana. To je, rekli bismo,prirodno stanje našeg (površnog) uma. Nemir proističe od čulnih nadražaja iz okruženja i naših automatskih reakcija na te nadražaje, akutnih ili potisnutih strahova, želja i ambicija,samopostavljenih planova i ciljeva, neosvešćenih emotivnih reakcija... Na nivou čulnihnadražaja - buka, informaciono i hemijsko zagađenje, a na nivou psihe - egzistencijalni strah,tj. nesigurnost i potreba za sigurnošću, snažan su izvor nemira.
Najdublji i najuporniji izvor nemira je potreba za harmonijom, prihvatanjem i Ljubavlju,odnosno mirom samim. Kada je osećaj prihvaćenosti i voljenosti tu, tu su i osećaj sigurnosti,harmonije i mira. Egzistencijalni grč i borba prestaju....

 

 

 

Očekivanje da će bilo šta spoljašnje moći da zadovolji tu najdublju potrebu, tera nas da jurcamo okolo tražeći sigurnost, Ljubav, mir - izvan nas samih, u svetu materijalnih dobara i prolaznih vrednosti, u mnoštvu socijalnih kontakata koji bi, svojim kvantitetom, trebalo da nadoknade kvalitet koji nedostaje. Tako ljude i stvari nesvesno pretvaramo u instrumente naše potrebe za Ljubavlju i sigurnošću, a kako i većina drugih ljudi traži to isto, naša potreba ostaje nazadovoljena. Ostajemo gladni prihvatanja, Ljubavi, harmonije i mira koji su uvek negde drugde, negde »tamo«. Tako dolazimo do iluzije ovdojenosti kao glavnog izvora nemira. Svet smo podelili na »ja« i »drugi«, »ja« i »svet«. I - borba je počela! Zaboravili smo na povezanost i jedinstvo koji leže u osnovi sveg postojanja....

Mudrost kaže: »Tamo gde je smrtonosno, tamo je i spasonosno«. Ako je nemir u meni,gde može biti mir? Gde želim da mir bude, a gde ga tražim? Zaboravom da je sve u nama,počela je bezglava trka psa za sopstvenim repom.

Nemir je posledica kačenja uma za čulne podražaje, bilo da dolaze spolja ili iznutra, iz okruženja, tela ili našeg nesvesnog. Ali i to je samo na površini. U dubini, okean je miran, um je miran. Oluja može da besni, ali talasi ostaju na površini i ne dosežu dno okeana, dno Bića.
Trajan mir možemo naći samo u dubinama sopstvenog Bića. Ne kačenjem za prolazne fenomene, svesnom promenom fokusa, činom posmatranja i puštanjem da sve što dolazi -prolazi preko ekrana uma onako kako se pojavljuje – oslobađamo se nemira i ulazimo u tišinu, u mir dubine. Uspostavljamo kontakt sa našim dubljim, postojanim Ja. Uključivanje posmatrača, smirujemo um i dostižemo svest punog prisustva sada i ovde. To je izvor svekolikog mira i njegova najdublja manifestacija istovremeno. Tu gde vreme ne protiče -mir počinje. Oslobodivši se pritiska vremena, očekivanja i želja, oslobodili smo se zahteva svakodnevice, iluzornih potreba, strahova, žurbe i nemira. Stigli smo u centar sopstva gde su sve potrebe uvek zadovoljene. To pruža osećaj sigurnosti, stabilnosti i smirenosti, koje zatim možemo, malo po malo, da iznesemo u realnost svakodnevice, na pozornicu egzistencijalne borbe na površini.

 

 

 

 

Ono što se događa kroz čin posmatranja je da postajemo pojačano svesni - baš ovog trenutka i ovog mesta, baš ovog sada i ovde - i ulazimo u Večnost. Jer sada i ovde, taj suptilni, beskrajno mali trenutak u prostoru i vremenu, tren bez pokreta kraći od treptaja –nikada ne prolazi. Beskrajno malo je kapija u beskrajno veliko. U tom trenutku mi prosto.Jesmo. To je meditacija.
Svesnošću, pažnjom, smirivanjem uma i fiziologije – dostigli smo mir i celovitost za kojima smo bezglavo jurili kroz zadovoljenje beskonačnih prohteva i želja... To je suština i cilj meditacije: svesno dostići sebe i biti to što Jesi. Biti u stanju jedinstva i celovitosti. Biti u svakom trenutku. Kada Jesi, u tišini Bića, nestaje borba i jurnjava za onim što bi »trebalo da bude(š)«. Jer gde je centar svesti – tu je centar sveta. Mir je sa tobom i u tebi. Mir si ti.

...

(Iz knjige: P.Šumski: Ljubav je život)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

e-max.it: your social media marketing partner